MAGAZIN ZA NAUKU, ISTRAŽIVANJA I OTKRIĆA
»  MENI 
 Home
 Redakcija
 Linkovi
 Kontakt
 
»  BROJ: 38
Godina VII
Jan. - Februar 2010.
»  IZBOR IZ BROJEVA
Br. 51
Maj 2012g
Br. 52
Juli 2012g
Br. 49
Jan 2012g
Br. 50
Mart 2012g
Br. 47
Juli 2011g
Br. 48
Oktobar 2011g
Br. 45
Mart 2011g
Br. 46
Maj 2011g
Br. 43
Nov. 2010g
Br. 44
Jan 2011g
Br. 41
Jul 2010g
Br. 42
Sept. 2010g
Br. 39
Mart 2010g
Br. 40
Maj 2010g.
Br. 37
Nov. 2009g.
Br.38
Januar 2010g
Br. 35
Jul.2009g
Br. 36
Sept.2009g
Br. 33
Mart. 2009g.
Br. 34
Maj 2009g.
Br. 31
Nov. 2008g.
Br. 32
Jan 2009g.
Br. 29
Jun 2008g.
Br. 30
Avgust 2008g.
Br. 27
Januar 2008g
Br. 28
Mart 2008g.
Br. 25
Avgust 2007
Br. 26
Nov. 2007
Br. 23
Mart 2007.
Br. 24
Jun 2007
Br. 21
Nov. 2006.
Br. 22
Januar 2007.
Br. 19
Jul 2006.
Br. 20
Sept. 2006.
Br. 17
Mart 2006.
Br. 18
Maj 2006.
Br 15.
Oktobar 2005.
Br. 16
Januar 2006.
Br 13
April 2005g
Br. 14
Jun 2005g
Br. 11
Okt. 2004.
Br. 12
Dec. 2004.
Br 10
Br. 9
Avg 2004.
Br. 10
Sept. 2004.
Br. 7
April 2004.
Br. 8
Jun 2004.
Br. 5
Dec. 2003.
Br. 6
Feb. 2004.
Br. 3
Okt. 2003.
Br. 4
Nov. 2003.
Br. 1
Jun 2003.
Br. 2
Sept. 2003.


 

» Glavni naslovi

VIRUSI

Pripremio: M.J.

Istorija svinjskog gripa

Od ptica do Pandemije

Glavni virus gripa koji je cirkulisao među ljudima pre 1889. godine bio je iz porodice H1. Ali, te godine, novi H2 grip nastao je u Rusiji i širio se svetom, ubivši oko milion ljudi! Nakon toga, virus H2 je zamenio virus H1. Takve zamene su očigledno redovna karakteristika pandemija gripa. Ljudi koji su bili rođeni pre 1889. i koji su bili izloženi virusu H1, imali su određeni imunitet na njega. To im je omogućilo da budu zaštićeni tokom smrtonosne epidemije H1N1 iz 1918. godine. Ova epidemija „španskog gripa“ ubila je 50 miliona ljudi širom sveta. Taj virus evoluirao je direktno iz ptičjeg gripa u ljudski

Španska groznica, 1918.

Posle blagog talasa infekcija tokom leta, epidemija je postala globalna i učinila je da se razboli jedna trećina svetske populacije. Iako je većina slučajeva bila blaga, kod mnogih obolelih se razvio fatalna infekcija duboko u plućima. Većinu smrti izazvale su bakterijske infekcije pluća koje nastupaju nakon virusa. Nakon 1919, naslednici virusa H1N1 nastavljaju da cirkulišu i da izazivaju sezonske pojave gripa kod ljudi i - svinja. Svinjski grip je prvi put izolovan 1931. godine kod jedne svinje u američkoj državi Ajovi.

Jedan virus H2N2 izazvao je „azijsku pandemiju gripa“ 1957. godine, potpuno menjajući H1N1 viruse koji su postojale od 1918. Ova pandemija bila je relativno blaga i ubila je do 1,5 miliona ljudi širom sveta.

Virus je nastao zamenom gena između virusa H1N1 koji je adaptiran na ljude i virusa ptičjeg gripa H2N2. Novi površinski proteini H i N znače da većina ljudi ne poseduje antitela prema tom virusu, što mu omogućava da izazove pandemiju. Međutim, geni adaptirani na čoveka znače da nije toliko smrtonosan kao virus iz 1918, koji je uglavnom potekao od ptica.

Pre i posle 1957.

Ljudi obično imaju najbolji imuni odgovor na prvu vrstu virusa gripa koju iskuse. Zbog toga, ljudi rođeni pre 1957, koji su verovatno prvo iskusili H1N1 virus koji je tada postojao, imaju određeni imunitet na virus H1N1 iz 2009, koji izaziva trenutnu pandemiju. Ljudi rođeni posle 1957, nemaju ovaj imunitet.

Godine 1968. virus H3N2 izaziva „honkonšku“ pandemiju gripa, koja je bila blaži od azijskog gripa i koja je ubila do milion ljudi širom sveta. Ovaj virus se razlikuje od virusa H2N2 po jednom od svojih površinskih proteina - H:s Obzirom da mnogo ljudi i dalje ima antitela na nepromenjeni N2 protein, njegove posledice su manje opasne. Ali, zbog toga što je H3N2 kompletno zamenio H2N2 kod ljudi, niko rođen nakon 1968. godine nema imunitet na H2.

Godine 1972. istraživači Grejem Lejver i Robert Vebster otkrili su da su vodene ptice prirodni domaćini virusa gripa. Ptice nose vrste virusa koje nisu poznate kod ljudi, ali koje bi se mogle udružiti s ljudskim vrstama i stvoriti nove pandemije kod ljudi.

Jedan H1N1 virus 1976. prelazi sa svinje na ljude i ubija jednog američkog vojnika. Međutim, ovaj virus se nije proširio van vojne baze i nestao je ne izazvavši pandemiju. Ipak, strahovanje da bi se mogla ponoviti pandemija iz 1918, dovelo je dotle da se 48 miliona ljudi užurbano vakcinisalo protiv virusa svinjskog gripa. Ta vakcina dovedena je u vezu sa neobično velikim brojem Giljan-Bareovog sindroma: dobilo ga je 532 ljudi, a umrlo je 25.

Odakle je došao?

Već 1977. godine jedan virus H1N1 pojavio se u severoistočnoj Kini i počeo je da se širi među ljudima. On od tada svake godine izaziva sezonski grip. Niko ne zna odakle je ovaj virus došao. Izazvao je blagu pandemiju, koja je uglavnom pogodila ljude rođene nakon što je H1N1 grip nestao 1957. Međutim, najviše iznenađuje činjenica što ovaj virus nije zamenio prethodni, sezonski grip H3N2. Umesto toga, on nastavlja da cirkuliše pored njega.

Prethodnik virusa svinjskog gripa H1N1 iz 2009. godine pojavio se u Americi 1998. godine. Reč je o hibridu virusa ljudskog, ptičjeg i svinjskog gripa, koji do 1999. postaje dominantan grip kod američkih svinja.

Virus gripa H5N1, poznat kao „ptičji grip“, prvi put je identifikovan kao pretnja po ljude u Hong Kongu, 1997. godine a proširio se svetom iz Azije, verovatno zahvaljujući pticama. I dok je ovaj ptičji grip poguban po ljude pošto ubija više od polovine žrtava, on je održavan pod kontrolom zbog nemoći da se brzo prenosi sa čoveka na čoveka. Pretnja koju je izazvao ptičji grip dovela je do prvih pravih napora za planiranje u slučaju pandemije: vlade širom sveta počele su da stvaraju zalihe antivirusnih lekova, a farmaceutske kompanije počinju da sprovode ozbiljna istraživanja kada je reč o pandemskim vakcinama. Ovi planovi se prave imajući na umu smrtonosni virus H5N1, što znači da one nisu uvek odgovarajući za pandemiju iz 2009.

Iz straha u istraživanja

Tokom prethodnih godina, strah od pandemije uticao je na porast istraživanja gripa. Zabrinutost zbog virusa H5N1 jenjava jer taj virus nije zarazan kod ljudi - mada virolozi upozoravaju da to nije jedini opasni virus gripa koji postoji već su tu i virusi iz porodica H9, H7 i H2.

U martu 2009. su prijavljeni prvi slučajevi novog tipa svinjskog gripa u Kaliforniji i Teksasu. Krajem aprila, sa 900 slučajeva kod kojih se sumnja na svinjski grip u Meksiku, Svetska zdravstvena organizacija povećala je nivo upozorenja od pandemije sa trećeg na četvrti, na skali od šest. Odmah počinju napori da se razume virus i napravi vakcina.

Tokom maja se činilo da se svinjski grip sporo širi, mada je ipak napredovao dovoljno brzo da se učine pripreme za pandemiju. Međutim, SZO odlaže sa proglašavanjem pandemije, delom zbog toga što nema dovoljno dokaza da se virus širi među populacijom van Amerike, gde je nastao. Pandemija je zvanično proglašena 11. juna. To je bio signal za farmaceutske kompanije da počnu da prave vakcinu protiv pandemije a ne konvencionalne vakcine protiv gripa.

U julu su planovi za lečenje potreseni otkrićem svinjskog gripa koji je otporan na «tamiflu», i saznanjem da vakcina H1N1 raste samo dvostruko brže od obične vakcine protiv gripa.

Istraživači su pokazali da se virus svinjskog gripa nalazi daleko dublje u plućima od običnog virusa gripa, što delimično objašnjava zbog čega je ponekad fatalan. Ipak, većina slučajeva je i dalje blaga i obično se ispostavlja da mnogi ljudi koji imaju ozbiljniji slučaj gripa pate i od nekog drugog zdravstvenog problema.

Kada je na južnoj hemisferi bila zima, svinjski grip je navodno zamenio obični sezonski grip. To nagoveštava da će pandemski virus zameniti dva prethodna virusa gripa, kao što je bio slučaj i kod prethodnih pandemija. Međutim, posle iskustva iz 1977, kada to nije bio slučaj, naučnici ne isključuju mogućnost povratka virusa H3N2 nakon jesenjeg talasa svinjskog gripa.

U septembru su četiri vodeća proizvođača vakcina otkrili da njihove vakcine deluju nakon samo jedne primene. To su dobre vesti jer je vakcina malo. Sa dolaskom jeseni na severnoj hemisferi, stručnjaci su strahovali da bi svinjski grip mogao stvoriti hibrid sa ptičjim gripom i tako proizvesti izrazito zarazan ljudski grip naoružan površinskim proteinom H5.

U oktobru počinje program vakcinacije u SAD i Evropi, ali se mnogi zdravstveni radnici protive primanju vakcine, iako je identična sezonskim vakcinama korišćenim tokom prethodnih godina, koje su bile sasvim bezbedne.

Primenu vakcine otežava i kašnjenje proizvodnje. Do kraja oktobra, na primer, SAD su imale samo 27 miliona doza, za razliku od očekivanih 45 miliona. Istraživači su pokazali da će ova količina vakcina smanjiti broj slučajeva u drugom talasu za manje od 6 procenata.

MJ

 

  back   top
» Pretraži SAJT  

powered by FreeFind

»  Korisno 
Bookmark This Page
E-mail This Page
Printer Versie
Print This Page
Site map

» Pratite nas  
Pratite nas na Facebook-u Pratite nas na Twitter - u  
»  Prijatelji Planete

 

Magazin za nauku, kulturu, istraživanja i otkrića
Copyright © 2003 -2012. PLANETA