TEMA BROJA
Z.Š.
Drevni narodi - otkrića i tehnologija / Brodovi Vikinga
Brzi, okretni, otporni...
Pojava vikinških brodova predstavljala je pravu malu revoluciju u pomorstvu i preokrenula je situaciju u istraživanju i naseljavanju naše planete. Do tada su morima vladale rimske galije, koje su i omogućile procvat Rima, kao i galeoni kojima je obavljana trgovina sa azijskim trgovačkim centrima. Posebnost severnjačkih plovila bila je u tome što su mogla da se koriste i za ratne i za trgovačke i ekspedicijske zadatke, a mogla su da se koriste i na morima i na rekama.
Najpopularniji ratni brodovi Rimljana, trireme pokretane su veslima i odlikovao ih je dubok gaz i stabilnost, kao i bronzani kljun kojim su udarale u druge brodove i lomile konstrukcije. Imale su odlike stabilne borbene platforme, ali bile su praktično neupotrebljive na dužim putovanjima i nemirnom moru zbog krute konstrukcije. Takođe, bile su veoma spore u manevrisanju, što je bržim i okretnijim brodovima omogućavalo njihovo uništavanje.
Ograničeni resursima, nepovoljnim vremenskim uslovima i konfiguracijom terena i obale na kojima su obitavali, Vikinzi su praktično bili prinuđeni da konstruišu manje prilagodljivije i pokretnije brodove. Izdvajala su se tri tipa: drakari, snekari i knari. Najbrojniji i najpopularniji su bili drakari (u prevodu: zmajevi), dugački, uski i vrlo brzi ratni brodovi koji su konstruisani sa čak do 60 vesala. Još brži su bili mali ratni brodovi snekari, koji su zbog manje težine korišćeni za rečne i priobalne napade iz zasede. Treći i najveći tip broda bili su knari, trgovački i transportni brodovi šireg i dubljeg trupa, koji su prevozili robu, stoku i ljude i na veće razdaljine, čak do Islanda i Grenlanda.

Sva tri tipa vikinških brodova pravljena su od severnog hrasta koga odlikuju otpornost na vlažne i hladne uslove i mala težina, tako da su mogli da se po potrebi prenesu i kopnom. Daske su spajane takozvanom klinker tehnikom, tako što su preklapane i zakivane gvozdenim klinovima, a što je za efekat imalo elastičan trup koji je dobro podnosio udare talasa, ali i udarce o dno i kamenje u plićacima, bez pucanja oplate. Odlikovao ih je i sklopiv jarbol, koji se mogao spuštati i podizati po potrebi, sa jedrom od vune impregnirane lojem, površine 70-90 m2, a koje je omogućavalo brzinu od 15 do 20 čvorova, što je duplo brže od galija. Kormilo se nalazilo najčešće sa desne strane, ali se moglo prebacivati i na levu, ukoliko je situacija u manevru to zahtevala. Zbog plitkog gaza od, obično, samo jednog metra dubine, nisu imali kabine niti veliko potpaljublje (obično je korišćeno samo za skladištenje hrane potrebne za putovanje), pa su ratnici sve potrebe i aktivnosti obavljali na samoj palubi. Vrhovi kobilice broda oblikovane su u zmajeve glave koje su služile za privezivanje, osmatranje, plašenje protivnika, ali i razbijanje prepreka i mogle su da se skidaju i menjaju. Uvek su pravljene od jednog dugačkog komada hrasta koji je nosio čitav deplasman (ukupnu masu broda sa svim što je na njemu). Vikinzi su na stranice brodova kačili štitove, vesla i oružje radi zaštite i borbe a i zbog bolje organizacije uskog prostora. Drakari su građeni u dužini 20-30 m, širini 4-6 m, sa 20-30 parova vesala. Sa prosekom od 40 do 80 ljudi, flota od desetak brodova predstavljala je u to vreme ozbiljnu vojnu silu.

Zahvaljujući osobinama i sposobnostima svojih plovila, narodi sa samog severa Evrope vladali su morima i rekama od 8. do 11. veka, a u etapama su stigli i do današnje Kanade, te i u dubinu teritorije Rusije. Postoje tragovi da su drakari dosegli i do obala Severne Afrike u svojim istraživačkim ekspedicijama. Naravno, sve to ne bi bilo moguće i da Vikinzi nisu savladali napredne tehnike navigacije po kojoj su bili poznati i koje su potom nadograđivale sve naredne pomorske sile.
Kada je, početkom 12. Veka, počela masovna upotreba srednjovekovnih galija koje su imale i borbene i transportne karakteristike, sa unapređenom tehnologijom izgradnje, epoha vikinških plovila je lagano počela da jenjava i zamire, ali je svakako ostavila dubok trag u istoriji.
Z.Š.
Kompletni tekstove sa slikama i prilozima potražite u magazinu
"PLANETA" - štampano izdanje ili u ON LINE prodaji Elektronskog izdanja
"Novinarnica"
|