Drevni indijski rukopis posvećen matematici otkriven je u selu Bahšali, krajem 19. veka, u današnjem Pakistanu. Nazvan je po mestu otkrića. Utvrđeno je da je nastao e između 8. i 11. veka.
Bahšali rukopis se danas čuva u Oksfordu, u Engleskoj. Pisan je na sanskritu i u njemu su razni matematički problemi i pravila koji se iznose na neobičan i složen način. Pojedini primeri se iznose u stihu. Cifre se pišu na način po kojem je njihova vrednost određena pozicijom u okviru broja.
Od izuzetno velikog značaja za razvoj matematike je pojava nule. Pre uključivanja nule, abakus je korišćen za proračune - što je znatno otežavalo aritmetički postupak. U rukopisu iz Bahšalija, prvi put je upotrebljena nula, označena tačkom. Mada je i ranije kod drevnih naroda postojala predstava o nuli tek je kod Indusa postala broj u pravom smislu.
Indijski naziv za nulu je šunja bindu što se može prevesti kao prazno mesto ili tačka. Na pomen nule naišlo se i u gradu Gvalioru, u indijskoj državi Madja Pradež, na jednom hrami iz 9. stoleća. Nakon dosta naučnih rasprava, primenjen je postupak datiranja pomoću radioaktivnog ugljenika, čime je utvrđeno da je rukopis iz Bahšalija stariji od natpisa na hinduističkom hramu u Gvalioru.
O.K.
Kompletni tekstove sa slikama i prilozima potražite u magazinu
"PLANETA" - štampano izdanje ili u ON LINE prodaji Elektronskog izdanja "Novinarnica"